Ulične borbe između ruskih i ukrajinskih snaga za Severodonjeck, strateški važan grad u Donbasu, na istoku Ukrajine, i dalje besne. Ponavljaju se scene iz razorenog Mariupolja, sila je na ruskoj strani i najodlučnijim ukrajinskim vojnicima preostaje da pružaju grčeviti otpor dok ne budu potisnuti ili opkoljeni, posle čega im neće biti druge osim da se predaju.
Posle zauzimanja Severodonjecka, nema sumnje, na udaru će se naći drugi gradovi u tom nekada privredno jakom regionu. Mnogima nije jasna ruska taktika otkako je Moskva u zoru 24. februara ove godine pokrenula napad na Ukrajinu, pozivajući se na zaštitu ugroženog ruskog stanovništva, neposredno nakon što je priznala samoproglašene Donjecku narodnu republiku i Lugansku narodnu republiku. Ruska vojska u početku nije napredovala takozvanim klinovima kroz poredak neprijatelja, već je u Ukrajinu ušla preko cele zajedničke granice, polako „namotavajući” njenu teritoriju, poput tepiha. Istovremeno, krenulo se i pravo na prestonicu Kijev i drugi najveći grad Harkov.
KIJEV NIJE PAO: Neki analitičari objašnjavaju da je to bilo, vojnički gledano, opravdano, zbog vezivanja ukrajinskih snaga, drugi misle da su Rusi jednostavno napredovali dok nisu naišli na žestok otpor na prilazima gradovima. Ipak, čini se da je Moskva očekivala de će se vlast u Kijevu već prvih dana srušiti kao kula od karata, ako je tako, to je bila pogrešna procena – Ukrajinci su zbili redove, spoljna opasnost je potisnula većinu razlika tog šarolikog društva.
Kremlj je, što je predstavljeno kao znak dobre volje, povukao svoje snage s područja Kijeva i posvetio se ratu za Donbas, što je tada i proklamovano kao glavni cilj specijalne vojne operacije, kako ovaj rat zovu u Moskvi. To je mnogim poznavaocima ovih (ne)prilika i jedino logično, uspostavljanje kontrole nad delom Ukrajine u kojem su većina stanovnici ruskog prekla i Ukrajinci koji su u jezičkom, duhovnom i svakom drugom smislu bliski „ruskom svetu”.
Kada počne svaki rat, a tako je bilo i na našim prostorima devedesetih godina, narod se nada da će se sve završiti za nekoliko dana ili nedelja. Malo je takvih sukoba, rat u Ukrajini traje više od sto dana i ne nazire mu se kraj.
KAO DRUGI SVETSKI RAT: Sve podseća na Drugi svetski rat, (za sada) samo u granicama Ukrajine. Veliki pokreti armija, frontalna dejstva, tenkovi, artiljerija, avijacija, gradske borbe… Epilog su masovna stradanja vojnika i civila.
Čak su i ti isti prostori u Donbasu bili poprište najžešćih borbi u Velikom otadžbinskom ratu, a pominju se i nacisti. Ima i „partizana”, kako zapadni mediji nazivaju manje grupe ukrajinskih specijalaca koji povremeno deluju iza ruskih linija, rušeći mostove i pruge. Očekuje se da će ruska vojska primeniti taktiku manjih „kotlova”, na srpskom jeziku pravilnije bi bilo reći obruča – opkoljavanja i uništavanja ili zarobljavanja ukrajinskih jedinica. Inače, i taj termin je povezan s Drugim svetskim ratom, najpoznatiji „kotao” u vojnoj istoriji je onaj u Staljingradu u zimu 1942/1943. godine, kada je Crvena armija opkolila i prinudila na predaju nemačke jedinice.
NEMA PREGOVORA: Rusija je u Ukrajini prisutna sa ogromnom vojnom silom, a ima je još u rezervi. Ukrajinska vojska je velika, dobro naoružana, a poslednjih godina i uvežbana uz podršku Zapada, koji joj sada šalje sve više naoružanja, uključujući i ono savremeno.
Sve je to nedovoljno da spreči lagano, ali čini se nezaustavljivo rusko napredovanje. Juče Herson i Mariupolj, danas Severodonjeck, sutra… Jaka je ukrajinska volja da brane svoju zemlju i porodice, ali i Rusi su izgleda većinski uvereni da rade ono što se mora da bi obezbedili sunarodnike u Ukrajini, ali i samu Rusiju, koja je u sve čvršćem „zagrljaju” NATO-a.
Ruski predsednik Vladimir Putin je rekao, imajući na umu istorijske i bezbednosne razloge, da za Ruse Ukrajina nije samo susedna zemlja, ali i da bi mogla biti dovedena u pitanje i njena državnost. Dakle, obe strane se bore s jakom emocijom i to je recept za dug rat koji će se, kao i svi sukobi do sada, jednom završiti pregovorima i nekakvim sporazumom. Ali da bi do toga došlo, treba razgovarati. A pregovore više niko i ne pominje. I Kijev uz podršku Zapada i Moskva veruju da će uništiti neprijatelja u „kotlu” Donbasa i izvojevati pobedu na bojnom polju. Kako stvari stoje, biće ovo krvavo leto u Ukrajini.